Spajanjem zaselaka Donji Brestovec, Gornji Brestovec i Grančari nastala je današnja općina Zlatar Bistrica. Mjesto se uz spomenuta naselja oformilo oko novostvorene željezničke stanice na pruzi Zagreb-Varaždin 1911. godine.

Stanica, a samim time i naselje koje se smjestilo u blizini su ime dobili kombinacijom dva najbliža veća mjesta između kojih se smjestila – Zlataru i Mariji Bistrici, pa otuda i naziv Zlatar Bistrica.

Od 1962. Zlatar Bistrica je najveća općina u Hrvatskom zagorju s otprilike 33,000 stanovnika. Općinsko sjedište se nalazilo u središtu Zlatar Bistrice, a sama općina obuhvaćala je današnje gradove i općine Budinšćinu, Hrašćinu, Konjščinu, Lobor, Mihovljan, Novi Golubovec, Mače, Zlatar i Zlatar Bistricu